Na taj datum 1992 godine, na četvrti dan Kurban bajrama, spaljeno je više od 70 žena, djece i staraca za čijim posmrtnim ostacima se još uvijek traga.
Predsjednica Udruženja „Žena – žrtva rata“ Bakira Hasečić podsjeća da događaji iz Pionirske ulice nažalost nisu bili jedini koji su zadesili Bošnjake Višegrada. Ne radi se samo o živoj lomači 14. juna 1992. koja se desila na četvrti dan Kurban bajrama. Tu je i 27. juni i živa lomača na Bikavcu, ali nema sela u Višegradu gdje ne postoji živa lomača i zbog toga kažem da je Višegrad, grad živih lomača – kazala je Hasečić.
Dodaje da će se u kući Sumbule Zeba u Pionirskoj ulici sutra okupiti preživjele žrtve i članovi porodica ubijenih, sa istim pitanjem nakon 33 godine. Pune 33 godine oni pitaju gdje su posmrtni ostaci živih zapaljenih žena, djece i starih osoba.
Mi znamo da u našem Višegradu žive i dobri ljudi koji se mole Bogu, idu u crkvu, drže se svojih običaja i tradicije ali nikada nam neće biti jasno da ti dobri ljudi 33 godine ćute a znaju gdje su odvezeni spaljeni Bošnjaci. To jako boli znajući da su mnogi ti ljudi kada smo dolazili, započeli obnovu kuće žive lomače, plakali u susjedstvu, a nisu smjeli prići. Neki su slali sok, kafu, i sad onaj komšiluk zna gdje su skriveni. Bilo je nekih informacija ali se ustanovilo da nisu tačne, i još se radi na tome – kazala je Hasečić.
U “živim lomačama”, u kućama Adema Omeragića u Pionirskoj ulici, 14. juna, te nekoliko dana kasnije, 27. juna 1992. godine na Bikavcu u kući Mehe Aljića, živo je zapaljeno više od 140 žena, djece i staraca. Najmlađa žrtva, beba u majčinom zagrljaju u Pionirskoj ulici, imala je samo dva dana.
Za zločin u Pionirskoj ulici pravosnažnom presudom u MKSJ-u osuđeni su Milan Lukić na doživotnu kaznu zatvora i Sredoje Lukić na 27 godina zatvora. U junu 2018. godine Bosni i Hercegovini je izručen Radomir Šušnjar, koji je 2021. godine pravosnažno osuđen na 20 godina zatvora.